Strict Standards: Declaration of MY_Exceptions::show_404() should be compatible with CI_Exceptions::show_404($page = '', $log_error = true) in /home/viatrade/public_html/kolumne/application/core/MY_Exceptions.php on line 17

A PHP Error was encountered

Severity: Notice

Message: Only variable references should be returned by reference

Filename: core/Common.php

Line Number: 258

A PHP Error was encountered

Severity: Notice

Message: Undefined index: page

Filename: libraries/Public_Controller.php

Line Number: 34

" title="who slept with her"> who slept with her

15.06.'09 | nephrite

  • A PHP Error was encountered

    Severity: Notice

    Message: Undefined index: page

    Filename: public/template.php

    Line Number: 106

  • " title="stand-up rant II"> stand-up rant II

    23.01.'09 | nephrite

  • A PHP Error was encountered

    Severity: Notice

    Message: Undefined index: page

    Filename: public/template.php

    Line Number: 106

    " title="izrael je pušiona"> izrael je pušiona

    09.01.'09 | nephrite

  • A PHP Error was encountered

    Severity: Notice

    Message: Undefined index: page

    Filename: public/template.php

    Line Number: 106

    " title="armageddon on the horizon"> armageddon on the horizon

    11.11.'08 | nephrite

  • A PHP Error was encountered

    Severity: Notice

    Message: Undefined index: page

    Filename: public/template.php

    Line Number: 106

    " title="never back down"> never back down

    18.10.'08 | nephrite

  • A PHP Error was encountered

    Severity: Notice

    Message: Undefined index: page

    Filename: public/template.php

    Line Number: 106

    " title="KRISTIJAN CURAVIĆ JE IDIOT"> KRISTIJAN CURAVIĆ JE IDIOT

    25.07.'08 | nephrite

  • A PHP Error was encountered

    Severity: Notice

    Message: Undefined index: page

    Filename: public/template.php

    Line Number: 106

    summer dreams | Kolumne v3.0

    summer dreams

    29.09.'06 | nephrite

    Ilustrativno i ispunjeno ljeto sam provel guleć radeći na autobusnom kolodvoru. Pošto je razgovor sa samim sobom navodno oblik šizofrenije vodil sam dnevnik.
    Events and people portrayed in this motion picture are entirely fictional--
    Ah, koga zavaram. Sve je istinito i pomalo tužno.

    16. srpnja:
    Ljudi su bagra. Iskreno rečeno sva moja vjera u čovječanstvo je isušila u zadnja 2 tjedna od kad radim tu.
    Uđe danas neka starija gospođa (politički korektan sleng za mumificiranog šišmiša koji troši vrijedan kisik potreban ostalima, namjerno ostajući na životu i ispijući krv potomcima) i počne mi srat kak sam joj ja prodal povratnu kartu bez popusta za umirovljenike. I da bi me za to trebali kaznit. Te da ju je šofer, nakon vožnje iz Zagreba preko Like i Senja bezobrazno odbacio u Novom Vinodolskom kao da je vreća krumpira.
    Ja, for the record, nju nikad u životu nisam videl, pa joj tak ni tu jebenu kartu nisam prodal. Onda ona počne prijetit. Neč u stilu "Nemojte da se meni zamjerite." Uh-oh. S početka nisam skužil, ali izgleda da je to bil predsjednica Udruge Antičkih Rospija, pa izgleda da sam se zamjerio gadnim Silama Tame i moram živjet u strahu od vreće starih kostiju. Možda će ljutito lupat štapom o pod i mrko me gledati dok se prisjeća kak su stvari bile drugačije za vrijeme za vrijeme Napoleona.

    17. srpnja:
    Tip mi dođe na šalter i kaže da mu treba potvrdit dvije rezervacije za Zagreb. A za to treba karte. On mi da samo jednu i ja kažem da ne mogu dat drugu bez karte.To je kao pravilo, don´t ask me why. Na to on kaže da mogu i izvadi iz džepa policijsku značku (valjda, nikad nisam imal susret sa Zakonom, pa neman pojma kak to zgleda) i stavi ju na šalter.
    Ja ga onak blijedo pogledam... mislim WTF? Tip je murjak ili VP ili neč i kakve to veze ima s drugom rezervacijom? Onda mi dođe šef i pokuša mu objasnit, a tip kao kaže da je prije to mogal napravit i onda šef kaže da mu napravim 2 rezervacije. I ja napravim i sad ono druga pjesma svira, jer tip sve ono veselo sa mnom, pita me za koga navijam. Ja ono "U čemu?" On "Sportu". Ja mislim Dinamo/Hajdukl/Dinamo/Hajduk bolje da ne dam krivi odgovor je ko zna ča će mi onda nabit na nos. Ja onak potiho kažem "Uhm, domaće?" I tip kaže da ima antikvitarnicu... or something u tom trenutku ga nisam baš dobro čul jer mi je glava bubnjala Dinamo/Hajdukl/Dinamo/Hajduk.
    Uskoro očekujem kakav Dinamov/Hajdukov šal ili neč.

    18. srpnja:
    Dođe neka baba u 18.40 da ima bus za Zagreb u 19.00.
    Ali ima povratnu kartu od Autotransa koja naravno vrijedi samo za Transove busove i ide samo do Zagreba u 18.45.
    I ja joj kažem da s tim busom može samo do Zagreba. A ona "Pa onda ću doplatit." Ja joj pokušam objasnit da nema tu doplaćivanja jer busu je zadnja stanica Zagreb i da onda tamo treba presjedat za Varaždin. Ona se silno uvrijedi da kak će ona prebacivat 10 torbi u drugi bus i kakva su to sranja. Ja joj kažem da to nije moja krivica, jer je u Zagrebu kupila kartu od Transa, kad je jednostavno mogla kupit u Varaždinu od nekog varaždiskog prijevoznika.
    I onda joj napravim rezervacije za ovaj Transov u 18.45 koji je u tom trenu došal na peron. Usput joj kažem da postoji alternativa, tj. da bi mogla kod nas kupit karte za Varaždinski bus, pa onda u Zagrebu tražit povrat novca za neiskorištenu povratnu. Ona neće. Usput rezervacije su 6 kuna.
    I ona ode.
    I onda se nakon 2 minute vrati i kaže da oće druga sjedala jer, PAZI OVO, sjedala koja sam joj dao (23, 24) NEMAJU KLIMU.
    Ja ju blijedo pogledam, jer bus ima klimu i ne vidim kak njena sjedala mogu bit izuzeta iz te kombinacije. Ona tvrdi da je platila rezervaciju (MASIVNIH 6 KUNA) i da oće da joj dam sjedala s klimom.
    Tip iza nje u redu kaže: "Daj, do prije godinu dana nisi ni vidila klimu." Ona mu neč odbrusi.
    Sad ja nemam pojma koja sjedala imaju onaj mali ventilatorić iznad pa napravim bezveze rezervaciju za iduća sjedala koja mi dođu. Nije ni važno jer HLADNI ZRAK STRUJI CIJELIM BUSOM, a ne nekakvom laserskom preciznošću ravno u njenu glavu.
    Naravno nove rezervacije nije platila, tak da sam popušil 6 kuna.

    No, najbolja stvar je da iako Transov bus ide 15 minuta ranije za ZG, također silazi sa autoceste u Delnice, tak da će se gospođa večeras u 21.45 u Zagrebu neugodno iznenadit kad skuži da je AP Varaždin bus već prošal iz Zagreba u 21.35.
    Payback´s a bitch, bitch.

    22. srpnja:
    Ajde, nije svaki dan loš.
    1. Danas je kod mene kartu kupil tio koji se zove: DARKO KATANA.

    I shit you not. Pokazal mi je osobnu.

    2. Onda sam imal mild celebrity sighting kad je u čekaonu došla jedna od onih ženskh iz Zabranjene ljubavi. Koja? I don´t know, I don´t watch that shit.
    Totalno je cute u real life, iako je svaku šansu za našu bračnu sreću upropastila činjenica da sam moral teglit 9 kovčega od nje i njenih frendica u garderobu i nazad za napojnicu od 2 kune.
    Well, we´ll always have memories... njenih frendica kak se presvlače pred svima.

    3. Crikveničke policajke su totalno zgodne. Dođe mi da počinim kakav zločin.

    23. srpnja:
    Danas sam s perona moral tjerat hrpu buseva koji dođu da ostave bosance koji onda seru po parku i peru se u moru, te poslje odu doma, a ovdje ostave svoje smeće. Moj problem je ča totalno zakrče perone i onda ja moram napustit svoj klimatizirani prostor na najgoru sparinu ikad. Bil je nerverin oko 6 sati i nakon kiše počne ispravanje koje totalno sjebe cijeli dan.
    Ak ništa malo sam ćaskal sa totalnom zgodnom purgerkom koja je valjda jedina osoba na kojoj mi pirsing na nosu nije zgledal kao najgora ideja u povijesti čovječanstva.
    Think I´m in love. CALL ME!

    Od sutra radim sam. Bit će sranja. Nema šanse da ja prodajem karte, tjeram bosance s perona i provjeram jesu li se svi njemci ukrcali na buseve za Njemačku. Ili da me bude briga za sve to.

    24. srpnja:
    Događaj dana.
    Ovaj je malo bizaran i tragikomičan so bear with me.

    Ujutro mi dođe neka ženska i onak je ful smušena i ne želim zvučat ko seronja... ah who am I kidding... dobil sam dojam da je blago mentalno, znate, koji je politički korektan naziv... retardirana. Ona želi u Zagreb, ja joj kažem ima u 10 bus, ali ona želi ranije. Ja joj kažem da more ić u Rijeku pa onda u 9 za Zagreb. Ona kupi karte i plati karticom (koju joj je mama dala). Anyway, ovo je bil moj prvi zajeb jer za tog prijevoznika ne bi smel primat kartice. No to je moj problem.
    I tak je ona u 7.45 ušla u bus za Rijeku. Ja cijelu stvar zaboravil... osim onog dijela di sam zasro stvar sa karticom (problem je ča sam tu istu stvar opet ponovil 4 sata poslje kreten kakav sam).
    I onda se ta ženska vrati oko jedan poslijepodne kad je već moja kolegica bila tamo i kaže da joj je neko uzel sve stvari i pobegal autom. Pokazuje ona modrice i di ju je lupilo po glavi. Valjda ju je netko opljačkal i ja nazovem murju, jer osim da idem sam tražit zločince u svom heliću sa svojim timom lovaca na glave nije bilo druge opcije. I nazovem murju i javi se tip i ja kažem, da je tu na kolodvoru neka ženska koja kaže da je opljačkana. I tip mi odgovori: "Zezaš me?"

    ZEZAŠ ME?

    Nisam bil svjestan da živim u tak idiličnom kraju di murja zločine ozbiljno ne shvaća.

    Onda me pita je ta žena normalna? Ovdje bi ga već poslal u rodni kraj, ali kažu mi da to nije pametno reć predstavnicima reda i zakona i kak sam rekal njoj i nisu sve na broju, vrag zna o čem se dela. Onda sam nju stavil na telefon i ona mu pol sata neč objašnjavala, i na kraju murja nije došla.
    Bizaran dio cijele priče je da zgleda da ju je namlatila njena majka i pobjegla autom.

    Fuck.

    I dalje ne vjerujem kakav sam džumbus izazval s kreditnim karticama.

    25. srpnja:
    Događaj dana: Aristocratic bitch returns

    Danas je bil prvi dan da sam sam radil. Nije bilo šefa niti kolegica. I sve je bilo super: Em mi ni jedan putnik za Njemačku nije propustil svoj bus, em nisam niš zasral sa kreditnim karticama ko jučer.
    I onda u 6 i pol dođe neka stara baba na šalter. I pita koliko je povratna do Zagreba s popustom za umirovljenike. I ja pogledam na komp i kažem 183 kune. Ona pita "A za Croatia Bus?" i dok ja gledam ona doda sa smješkom: "Nešto ste mi krivo izračunali.". Ja ju pogledam jer nije mi jasno o kakvom ona računanju govori, samo sam pogledal koju mi cifru komp daje.
    Onda ona kaže da će kartu do Mavrića s popustom za gerijatriju. To bi bilo 12 kuna. Ja joj dam kartu i okrenem se prema sljedećoj mušteriji. A ona i dalje neč čeka na šalteru i onda kaže kak više neće putovat u Zagreb Autotransom jer su ju prošli put ko vreću izbacili u Novom Vinodolskom nakon ča su vozili preko Senja.

    I onda ja skužim da je to ona baba koja ima veliki utjecaj i ak joj se zamjerim mogal bi nestat u noći.
    I ja joj pokušam objasnit da nisam ja za to kriv, nego da su joj u Zagrebu dali rezervaciju za bus u 16 preko Senja, iako ima 16:30 preko Jelenja. Ona uporno nastavi da sam ja kriv i da se ona više neće vozit Transom. Ja već nadrkan kažem: "Plačem u srcu." Ona ponovi "Ja od sad idem Croatia Busom", a ja na to: "A ja ću mirno spavat."
    Na to su se 2 il 3 zgodne curice nasmijale, ča mi je osvježilo srce kao najbistrija voda Lothloriena. To su bonus bodovi koji su mi sigurno produžili život za 7 mjeseci.
    Baba ode.

    I onda se vrati nakon pola sata da bi ona vratila kartu za Mavriće, jer su joj naišli neki prijatelji i da ona ide s njima. Ja joj vratim 11 kuna jer se 10% oduzima na punu cijenu.
    Ona pita ča samo 11 kuna. Ja kažem da da jer se oduzima 10%. I tu ona kaže: "A koliko ćete mi vratit na onu iz Zagreba?"

    I tu sam puko.

    Ja kažem: "To nema veze sa mnom. To su vas u Zagrebu zeznuli. Imate bus u 16 i 16.30. Zar bi vas ja po Zagrebu trebal za ruku vodit po peronima?"

    "Ali niste mi dali popust na umirovljenike."

    "Ja vam nisam uopće prodao tu kartu."

    "Nego tko je? I niste mi dali popust."

    "Jer izgledate jako mladoliko." Volio bi da su tad bile neke zgodne curice, jer ovo je bila dobra. DOBRAAAAA! ZING! KA-BOOM! Dobra.

    "Vi ste jako bezobrazni."

    "Jer ste vi jako naporni."

    "Obračunat ću se ja." Again with the threats. What´s up with old people?

    "Briga me."

    Ona onda ode neč mumljajući, ja se okrenem prema sljedećim starijem paru koji su zgledali totalno prestrašeno i rekli mi: "Čekat ćemo da se smirite."

    26. srpnja:
    Danas je bilo nevjerojatno mirno.
    Ajde jedna cura je pitala kad je sljedeći bus za CRIKVENICU, ali bila je ful slatka kad je skužila pa sam joj to oprostil.
    Vidite kak sam dobra osoba.

    29. srpnja:
    Ljudi su gamad.

    Ovak, svaki put kad radim popodne, ja moram oko 16.10 izić van na perone i pazit da putnici za Njemačku i onu beskičmenu mrlju Evrope Švicarsku uđu na svoje busove, jer ak fulaju svoje buseve bi onda mogli ostat u Crikvenici do drugi dan.
    Sad to se zna odužit, pogotovo na vikend kad ima i po 20-ak putnika za 6 različitih buseva. Npr. danas ih je bilo 26.

    I tak ja moral ostat na peronima do 17.00 sati jer bus za Frankfurt nije opće došal i moral sam ljude gurat u lokalni bus za Rijeku.
    U međuvremenu mi je neka ženska vadila krva da joj je moja kolegica dala rezervaciju za nedjelju, a njoj treba za subotu. Ja mislim danas, kad ono na karti 06.08.2006. I ona kaže da joj je hitno. Kunem se tak mi je malo falilo da ju zidaniram na mjestu.
    Anyway, ja se vratim unutra i vidim da je gore navedena gamad ušla iza pulta i uzela svoju prtljagu bez plaćanja!

    GAWDDAMMIT!!! Gubitak 54 kune.
    Sad jebe se meni za pare, dovoljno sam ljudi pokro da mi je danas ostalo 85 kuna tringelta. Nego svaki od tih 9 komada prtljage je imal mali papirić na sebi. Papirić koji mi treba za evidenciju i zaključak na kraju dana. Bez toga može bit sranja sa šefovima i knjigovodstvo će mi vjerojatno glavu odgrist.
    Ali jebem im mater od kud im ideja da samo tako mogu uć iza i prčkat po hodnicima iza šaltera! To je kao da ja odem u lokal vidim da nema barmena i pređem preko, pa si sam točim piće... ili njih 9.
    Ej, da sam ih ulovio dok su to radili grkljane bi im počupo.
    Ozbiljno. Ja sam ko vjeverica u tučnjavama. Straight for the jugular!

    5. kolovoza:
    Danas je bil jedan od boljih dana.
    Istina 7 imbecila je skoro fulalo bus za Basel, iako je bus za Zurich stajao pred njima i iako sam im ja OBJASNIO da će u Rijeci prijeći na drugi bus.
    I busevi za Nurnberg i Stuttgart su kasnili, pa sam pokušal ukrcat putnike na lokalni bus za Rijeku, ali je neka baba dobila napadaj i počela se derat na mene na njemačkom. Kojeg ne govorim. Uopće.
    Jedina stvar koju sam razumel je Ingelstadt i Nurnberg.
    Ja se zadero "Ne šprehenzi dojč, jebote!" i otišal. Što je bila dobra odluka, jer sam bil ful blizu da joj zabijem penkalu* u oko i unazadim hrvatsko-njemaćke diplomatske odnose 60-ak godina. Za koji bi kurac uopće moral razumet njemački? Oni. Su. Izgubili. Rat. Nek nauče jezik pobjednika.

    Ali zato je ča se ženskih tiče ovo bil možda najbolji dan u povijesti.
    Bilo ih je barem 4 koje su bile preljepe i skoro sve su imale zelene oči. Da se izgubiš u njima. Život je odmah nešto bolje i ljepše.


    Plus, u zadnja 2 dana sam na tringetu zaradil 150 kuna. Još 5-6 dana i moć ću si kupit tenisice. A još nisam ni prvu plaću dobil.


    *imam penkalu u obliku čavla. It´s fucking cool. And lethal.
    NAIL DOWN PROFITS WITH GEORGIA PACIFIC

    To je nekad pisalo na njoj. Neman pojma ča to znači, ali zvuči kao nekakv natpis na koji bi mogal naić u postapokaliptičnom svijetu Stephena Kinga.
    Mrzim Njemce.

    7. kolovoza:
    Danas sam se svađo s nekom azijatkinjom (neman pojma koji dio Azije. Takvu percepciju nemam (još)).

    U biti ona dođe i kaže:

    "I wanna buy a ticket."

    "Where to?" kažem ja.

    "Here." i pokaže na papiru zaokruženu Crikvenicu.

    "You are already in Crikvenica."

    "Here."

    "No. You´re already in Crikvenica. You don´t need a bus."

    Onda mi zazvoni telefon i ja se javim trčkaram po čekaoni i onda se vratim.

    "So?"

    "Zagreb. At 10 o´clock. Two tickets."

    "There are no availible seats for the 10 o´clock bus. Sold out."

    "Zagreb. At 10 o´clock. Two tickets."

    " No seats. I can´t sell you any tickets."

    "Zagreb. At 10 o´clock. Two tickets."

    "No. You don´t understand. There´s nowhere to sit to the bus. No tickets."

    "But you said yesterday: 10 o´clock."

    "There. Are. No. Seats. Where are you gonna sit? On the roof?"

    "10 o´clock."

    "JESUS CHRIST! (ovdje sam se ulovil za glavu i počel hodat nakolo po prostoru iza šaltera) No bus, okay? You can take the next one 12.45, okay?"

    "Sorry, sorry. But, I wanna go 10 o´clock."

    "..."

    "..."

    Ja uzmem penkalu zaokuržim 12.45 na papiru i prekrižim 10.00."

    "Okay?"

    "Okay."




    ...

    9. kolovoza:
    Inače, jučer sam imao jedan od boljih faux pasova. Trebal stavit švabe na bus za Pforzheim. Dođe bus i ja kažem da imaju 2 putnika. Vidjevši da je moj posao obavljen odem ćakulat sa totalno zgodnom curom, jer jebeš posao kad te nitko ne nadgleda.
    Rezultat: glupi šofer ih nije primio na bus iako:
    1. na tabli mu piše da ide kroz Pforzheim
    2. u kompjuteru piše da ide kroz Pforzheim
    3. Pforzheim je nešto kroz ča bus mora proći ak želi doć na konačnu destinaciju: Manheim osim ak ne želi vozikat nakolo po prirodi i brdima.

    Sad inače bi me neč ovako žderalo, ali:
    1. cura je iz Senja, a Senjanke su cool by default.
    2. cura je frizerka ča je totalni bonus nekom ko ima problema s češljanjem svako jutro jer ne more kontrolirat rogove na glavi.
    3. smije se mojim šalama, ča je stavlja u luksuzni klub s mojom mamom i mojim frendom.

    Mental note: MUST. MARRY. HER.

    27. kolovoza:
    I´m getting fan-mail now!!!

    Jučer sam neku babu očito jako nadrko kad je sljedeću poruku ostavila u onoj kutiji s mišljenjima putnika (iz koje sam ja to jutros izvadil, jer iako sam nekad imal nekakvu moralnu vagu, sada je očito mrtva ko zec na autocesti):

    NELJUBAZNIJE I NAJNMANJE SIMPATIČNO STVORENJE (JER TO NIJE ČOVJEK) VI STE USPJELI ZAPOSLITI NA AUTOBUSNOJ STANICI U CRIKVENICI. HVALA VAM NA TOME.
    ČEKAM NA KARTU VEĆ PUNIH SAT VREMENA A ONO SAMO HODA
    TO STVORENJE SE ZOVE AUGUSTIN J. NEF
    HVALA VAM NA OVOM NERVIRANJU VAŠA PUTNICA SLAVICA ILEKOVĆ
    KRIŽEVCI


    To se dame i gospodo zove ostavit dobar dojam.

    A sad da cijelu stvar stavim u kontext.
    Kao prvo nema šanse da je čekala sat vremena, jer sam ja na peron izašal u 16.20, vratil se unutra u 16.30 da dam kartu nekom tipu kojem je bil bus za pet minuta i onda izašal van. I na kraju sam joj kartu prodal u 17.05 nakon ča sam poslal zadnjeg putnika za Njemačku na bus.
    Dakle sere ga.
    Sad kuja je došla na busnu negdje oko 16.30 taman kad sam ja drugi put izlazil na peron da pazim na buseve. Rekal sam njoj i njenoj frendici da im je bus u 19.05 i izašal.
    I sad ja stojim na peronu i dođe mi ona i pita: "Hoću li ja dobit kartu?"
    Ja joj kažem da imam posla na peronu jer ak ovi fulaju bus neće bit popravka.
    Ona pita, pazi sad: "Imate li knjigu žalbe?"
    WTF?
    Ja joj ponovim da mi je jebeni imperativ i naredba od šefa da pazim na buseve za Njemačku.
    Ona opet "Dajte mi knjigu žalbe."
    "Nemamo mi knjigu žalbe."
    Ona ode. 10 minuta kasnije dođu 3 busa za Njemačku odjednom. Na svakom piše neka destinacija, samo ča oni očito tamo ne voze. Cijela jebena strka. Ona izađe i dere se da joj idem dat kartu.
    Ja se okrenem izvedem svoju najbolju "Anakin Skywalker goes EVVIL" facu (s podočnjacima i zelenim očim and all) i kažem: "Imam posla, [jebote]." i okrenem se. I onda se na kraju kad sam završil vratim unutra i izdam joj te njene jebene karte za bus koji je tek ZA DVA SATA.

    Ljepo od nje ča je ostavila ime i prezime (iako je prezime valjda krivo napisala, jer mora da tu fali neki samoglasnik na kraju, ne?) i volio bi da joj netko ko živi gore u blizi te vukojebine... ne znam... zapali kuću.
    Yes, I overreact.
    Mislim da ju vidim da bi joj samo rekal 2 riječi: "Jednakost spolova." a onda joj izbil zube.
    Plus.gramatika joj je u qurcu. Takvi ljudi zaslužuju smrt.
    Jebem mater čovječanstvu, al neki ljudi valjda misle da ja živim, dišem i imam funkcionirajući mozak samo da njima služim.

    S druge strane sa strancima se savršeno slažem. Bili su jedni dečko i cura iz Njemačke s kojima sam bil sjajan. Mislim da su ostali malo dulje u Crikvi da bi imali tamo nekakav grupnjak odmah tamo na peronima.

    1. rujna:
    Danas sam dobil 25 kuna napojnice od totalnog dobrog MILFa.

    Masturbation material coming right up!

    3. rujna:
    Danas, sam imal 120 kuna viška na blagajni.
    Ili sam nešto gadno zajebo pri obračunima ili sam najbolji lopov u povijesti čovječanstva.
    Kradem, a ni ne znam za to.
    Zamislite samo detektor laži...

    "Nisam ništa ukrao. Novac se samo magično pojavil u kasi."

    "Govori istinu, šefe!"

    22. rujna:
    Diplomatski incident #243

    Dakle, nakon par dana slobodnog, vratil sam se na posal u ponedjeljak i prvi živac mi je dignut tek danas. Valjda jer nema turista već samo osnovnoškolci koji su otkrili da imamo aparat za kavu u čekaoni i sad su stalno nafrizirani na kofeinu tak da trče u krug dok se ne sruše.

    Anyway, on to the Main Event: danas dođe neka starija gospođa za kupit kartu za Rijeku s popustom za preko 60 godina. I ja kažem da je karta 22 kune. I onda izvadi 100 kuna i kaže da ima sitnog. I ja čekam da ona izvadi 2 kune i nakon 20 sekundi ništa i ja dobro izvadim ostatak 78 kuna i dam joj ih i uzmem stotku.
    I onda ona *spremi* 8 kuna i pita (pazi ovo): "Dala sam vam 104 kune. Vi meni trebate vratit 80, a dali ste mi samo 70."
    WTF?
    "Ne, dao sam vam 78 jer ste vi meni dali samo 100."

    "Ne, ja sam vama dala 104, jer je karta 24."

    "Karta je 22. Vi ste dali samo 100, pa sam vam ja zato vratil 78."

    "Ne dala sam 104."

    "Čujte ja sam mlad i nisam senilan. Dali ste 100, i ja vama vratil 78. U čemu je problem?"

    "Dala sam--"

    "Niste."

    "Vi meni morate vratit još 10 kuna."

    "Ne, ne moram."

    "Vratili ste samo 70."

    I tu meni pukne i izvadim 10 kuna i zviznem ih na pult.

    "Evo vam. Ali znajte da ako meni večeras bude falilo na blagajni, da ću vas pronać i zadavit."

    "Nećete vi me--"

    "Rukama!"
    Tu sam čak napravil onaj potez rukama ispred lica kao da davim nekakvu nevidljivu azijsku prostituku.

    "Ja sam vama dala. Jedino ak ste vi uzeli."

    "Da, ja sam tu da kradem od starih baba."

    "Ja sam dala--"

    "Ne zanima me. Dobili ste 10 kuna od mene. To vam je za kavu. Dvije u biti. A sad nestanite."

    Možda je još neč srala, ali moj inner soundtrack se već uključil, pa me boli neka stvar.

    I naravno za to sam imal publiku od jednog tipa i dve malo klinke kojima je to bilo za krepat.


    And that´s it. Sad idite radit neč korisno.

    " class="button">sljedeća »

    komentari

    " title="superman IV: quest for peace"> superman IV: quest for peace

    24.06.'08 | nephrite

  • A PHP Error was encountered

    Severity: Notice

    Message: Undefined index: page

    Filename: public/template.php

    Line Number: 106

    " title="zagreb auto show 2008... pa hostese show u biti"> zagreb auto show 2008... pa hostese show u biti

    02.04.'08 | nephrite