gležanj 24

12.04.'03 | nephrite

Svi pričaju o ratu u Iraku, pa sam ja odlučio, u nedostatku boljih i interesantijih tema, napisati nešto o tom nesvakidašnjem događaju. Pošto ne hvatam CNN, a HRT i nov@ su korisni za drek (u nestašici boljih metafora, koristim klasike), a prijašnja iskustva s internetom su mi pokazala da je koristan samo za kršenje copyrighta i upoznavanje svih vrsta perveznjaka, odlučujem da odem na lice mjesta, te napišem ovaj izvještaj s punim dojmom o strahotama rata i iračke muzike.
Baš sam bio spremao svoju garderobu (fedora šešir, kožna jakna i bič), kad sam se sjetio da sam si puno draži živ i sa svim udovima na broju. Stoga, odlučujem u Irak poslati nekog svog dobrog frenda, kojem mogu vjerovati, ali i koji mi neće pretjerano faliti ako nestane u akciji tijekom nekog oružanog sukoba u Iraku.
Pošto je Val pobjegao u Njemačku, nakon što sam mu par puta prijetio smrću (čovjek nema smisla za humor), a FreaK mi ne odgovara na pozive od kad sam mu razbio mobitel, odlučio sam u sigurnu smrt poslati Karla Valabinića, poznatijeg kao 'Zdrkić'. Zovem ga na telefon i varam ga u odlazak u Irak tvrdeći da je to Zemlja prepuna sisatih ljepotica prekrasnog tena i plačljivih muškaraca s brkovima i samoubilačkim tendencijama. Pošto, Valabinić nema televiziju, jer, citiram, 'nevjerujem u televizore', pristaje na put. Naivna budala uskoro putuje u Kuvajt.
No, usprkos mojim predviđanjima (i nadanjima) Karlo Valabinić, poznatiji kao 'Zdrkić', se vratio i predao mi izvještaj od 300-tinjak stranica. Za potrebe ovog gležnja, ja sam to skratio na cca 1200 riječi. Report slijedi:

"Moje ime je Valabinić, Karlo Valabinić. Prijatelji me zovu 'Zdrkić'.
Ovo je moja priča.

Nakon što me ona izdajnička hulja Nephrite prijevarom nagovorila da odem u Irak, otišao sam na murju da dobijem vizu.
No, prvo nešto o Nephriteu. On i njegovi debilni frendovi i debilne fore, te iracionalan strah da mu se ne otkrije pravo ime... Pa fuck you Nephrite! Tvoje pravo ime je (nice try, amigo. op.ed.).
HA! Sad kad sam to otkrio, idemo dalje. Kuja na šalteru mi nije htjela izdati vizu tvrdeći da nitko ne putuje tamo jer je preopasno za civile. Nakon, što sam joj zaprijetio da bih mogao izbacit mlaz svog sjemena po staklu njenog šaltera, udarila je pečate i 12 sati kasnije bio sam u Iraku, na granici s Kuvajtom. Za razliku od Tihomira Ladišića kojemu je cilj maknuti se što dalje od Iraka, pa sad izvještava iz Grčke, ja sam za cilj svoje ekspedicije odredio Bagdad. Kad sam stupio na iračko tlo, shvatio sam da mi je Nephrite lagao i da žene nisu sisate sex-bombe, već teški gabori s brkovima. S druge strane, za muškarce nije lagao. Bili su brkati i plačljivi. I da, imali su suicidalne tendencije. To sam naučio na težak način, kad je u nekoliko slučajeva neki ludi Arap trčao prema meni, s rukama raširenim u položaju za zagrljaj, dok su mu nekakve lampice svjetlucale oko struka i dok se derao: "Smrt Zapadu!". Nakon nekoliko sekundi bi se razletio u tisuće komadića, sa sobom u smrt povevši desetak svojih sunarodnjaka.

Što sam naučio iz toga?
Ako nabaciš luđački pogled na lice i počneš trčati po trgu ko kokoš vičući: "Džihad! Džihad!" možeš vidjeti neke stvarno smiješne scene kad se većina prisutnih usere u gaće od straha.
Nakon što sam tu foru ponovio par puta, bio sam priveden o strane Savezničke Vojne Policije zbog remećenja mira (koji jebeni mir u ratu?).
Umjesto da me ostave da trunem u zatvoru, Saveznici su me poveli sa sobom na svom putu prema Bagdadu, gdje će mi biti suđeno. Nisam bio pravi zatvorenik, jer sam poslužio kao primjer Arapima. Naime, sa mnom su se vojnici odnosili ful pristojno, pritom se cerekajući Iračanima govoreći: "Vidiš, kako se odnose prema tebi kada si pripadnik ponosne i hrabre Američke rase?"
Tada, sam ja rekao da sam Hrvat, pa su me opet strpali u kavez.
Tijekom opsade nekog sela u pustinji stigao sam popričati s vojnicima.

JA: Ima li u ovom selu Iračke vojske?

BILLY JOE (Texas): Nismo sigurni.

JA: Ima li bar snajperista?

BILLY RAY (Texas): Naša špijunska mreža nije sigurna.

JA: Ima li uopće neprijatelja u krugu od 5000 klikova (army spika)?

BILLY SUE (Texas): Prema informacijama, šanse su vrlo male.

JA: Koji onda q'urac radimo ovdje?

BILLY JOE: Čekamo da avijacija izbombardira ove kmice, tako da u gradu nema ničeg živog. Ni Arapa, ni stoke!

BILLY RAY: Ovce, hmmm...

BILLY JOE: Onda ćemo mi tenkovima preći preko ruševina, tako da nestanu i posljednji dokazi inteligentnog života, te da je ova rupa ikad postojala.

BILLY RAY: Ovce, hmmm...

Nakon što je od sela ostala samo prašina, krenuli smo dalje. Posjetili smo par (čitaj: većinu) bordela, gdje su se vojnici mogli zabaviti s pripadnicama 'ljepšeg' spola (ako vole brkove) i Billy Ray si je čak našao ovcu željnu 'druženja'. Tu sam stigao popričati s njihovim zapovjednikom.

JA: Koji su vaši daljnji planovi?

Gen. BILLY JANE JACKSON (Texas): Prvo ćemo odvojiti Billy Raya od one ovce. Nek i drugi malo uživaju. Onda ćemo krenuti dalje da se nađemo s ostalim postrojbama pred Bagdadom. Tamo ćemo čekati da avijacija sravni grad sa zemljom. Onda ćemo umarširati u grad kao pobjednička vojska. Tamo ćemo natjerati preživjele (ako ih ima) da skupe pougljene ostatke svojih voljenih i sagrade jedno veće brdo. Na vrh te tzv. 'Planine Leševa' ćemo zabiti američku zastavu, kao simbol pobjede od Boga izabranog američkog naroda nad poganima i kao konačni dokaz američke superiornosti.

JA: Zar se ovaj sukob nije mogao riješiti na civiliziraniji način. Npr. da je vaš predsjednik Bush Jr. stupio u kontakt sa nekom dobrom vješticom iz onih zabavnih parkova koje imate razasute diljem SAD-a i platio joj da baci kletvu na Saddama i njegove poganske sinove, tako da oni i svi njihovi rođaci eksplodiraju u vatrene lopte, i umru smrću bezvrijednih crva, što i jesu, kao pokazatelj svim nevjernicima kolika je moć Gospodina Boga Našega!!!

Gen. BILLY JANE JACKSON: Da. Moglo se je, i pred. Bush je u jednom trenutku tu opciju smatrao najvjerojatnijom i držao ju na vrhu 'Liste Za Kako Ubiti Saddama', ali onda se odustalo, jer ne bi imali 'Planinu Smrti' ispred koje bi pozirali za CNN. No to ne znači da je opcija s kletvom zauvijek otpala. Na svijetu ima puno diktatora i pred. Bush se namjerava obračunati s većinom njih.

Sutradan nastavljamo put, a oko podneva nas napada stado iračkih divljih crnih ovaca. Istoimene ovce su u svijetu poznate po tome što daju crno mlijeko koje je glavni irački izvozni proizvod. Od njega se naime proizvodi Coca-Cola. To crno mlijeko, tzv. crno zlato je također jedan od ključnih razloga zašto su SAD ušle u rat. U tom sukobu s crnim ovcama Saddama Husseina izgubili smo Billy Raya. On nije mogao da puca na životinje koje tako voli. Umro je od metka u zatiljak. Proklete ovce! Održali smo komemoraciju i ostavili njegovo truplo hijenama.

Nakon par dana susrećemo se s ostalim postrojbama koje su zabavljale svjetske mega-zvijezde. Među njima je bio i Jésus (izgovara se HeZus) Villareal, južno-američka porno-zvijezda. Iskoristio sam priliku da popričam sa tom legendom modernog jebanja.

JA: Misliš da se ovaj sukob mogao riješiti drugim sredstvima?

JÉSUS: Sve je to moglo biti riješeno bez proljevanja krvi. Bush je trebao povesti svoju ženu sa sobom na sastanak sa Saddamom. Dok je Saddam trebao povesti svoje 3 žene. Na sastanku, Busheva žena bi mu počela nadraživati njegov mastodontski penis, dok bi Saddamu, jedna žena cuclala cojonese, druga jezikom oblizivala anus, a treća bi mu žena svojim vlažnim vaginalnim otvorom stala kvasiti brkove.

JA: Nemoj srat?

JÉSUS: Aj karamba! Dal svoju mamitu ljubiš tim ustima?

JA: Eee, da li Saveznici, imaju sredstva za dulji rat?

JÉSUS: Sad kad si mi postavio to pitanje, Zdrkiću sjetio sam se anegdote od prije par godina kad sam na snimaju filma 'Dostavljač pice u Porto Ricu 5: Pica je hlada, al' muf nije', karao Juanitu VeraCruz. Aj, aj, aj, koja je to pica bila.

JA: Eee, pica kao pica ili pica kao pica?

JÉSUS: Pica. No, da nastavim Juanita me pitala koliko mogu izdržat, a ja sam joj odgovorio: 'Šuti i liži!'. Mislim da sam tim primjerom odgovorio na tvoje pitanje.

Genijalna i mudra osoba. Zamolio sam ga da pozdravi čitatelje.

JÉSUS: Puno pozdrava svim čitateljima. Jebite dugo i zadovoljno.

Idućih dana, američka vojska je ušla u Bagdad i meni je bilo suđeno. Osuđen sam na deportaciju i zabranjen mi je ulazak u sve zemlje u kojima je većina stanovništa islamske vjeroispovjesti. Big freakin' deal. Kad sam izašao iz sudnice, potrčao sam prema najvećoj skupini ljudi i uzviknuo: "Propast kapitalizmu!"

Za taj incident sam dobio 24 sata u buksi. Idućeg dana sam se vratio doma. Moram reći, dok su moji dojmovi o Iraku još svježi, da u toj zemlji bordeli uopće nisu loši, dok će dolazak Amera dovesti i Wilkinson proizvode, pa će stvari biti i bolje.

Moje ime je Valabinić, Karlo Valabinić. Prijatelji me zovu 'Zdrkić'.
Ovo je moja priča."

BILJEŠKA O PISCU: Karlo Valabinić, poznatiji kao 'Zdrkić', rođen je u Selcu, gdje je proveo većinu svog života. Nephritea je upoznao tijekom određenog incidenta s udovima (i nedostatkom istih), ali su par godina kasnije pokopali svoje razmirice i zajedno postigli neke stvarno velike stvari za čovječanstvo, koje nisu toliko važne da bi ih tu nabrajali. Karlo Valabinić, poznatiji kao 'Zdrkić' se ipak najviše ponosi činjenicom da je "jednom rukom" dokazao da se od samozadovoljavanja ne osljepljuje.

komentari